Синтаксис – Syntaksa на горнолужишкия език

(in Bulgarian)

            Синтаксисът изучава правилата, по които думите се свързват в изречения. Синтактичните свойства на думите се проявяват в словосъчетанията и в изреченията.  Главни части на изречението са подлогът и сказуемото. Второстепенни части на изречението са допълнението, определението и обстоятелственото пояснение.

            Словосъчетанието е минималната граматично обособена група от думи. Главната дума – носител на основния смисъл - се  нарича опорна дума.  Горнолужишките словосъчетания са семантично и структурно твърде разнообразни. Словосъчетанията са основната градивна единица на изреченията в горнолужишкия език. 

            В настоящето описание ще разгледаме по-подробно простото и сложното изречение в горнолужишкия език.

Изречение - Sada

            Изречението е синтактично единство, което се характеризира със смислова и интонационна завършеност. Основната характеристика на всички изречения е наличието на предикативни единици (подлог - сказуемо). Изреченията биват прости и сложни. Простите изречения съдържат една предикативна единица, а сложните – две или повече. Сложните изречения са съставени от отделни прости изречения, свързани по специфичен начин в зависимост от характера и предназначението им.

 

Изразяване на синтактичните връзки –

Zwuraznjenje syntaktiskich poćahow

            Връзката между съставките на подчинителните словосъчетания формално се изразява чрез съгласуване, управление и прилагане.

1.      Свързване чрез съгласуване (kongruenca). Съгласуването е вид синтактично свързване на съставките в словосъчетанието, при което зависимата дума се приспособява по форма към рода, числото или лицето на основната дума. Например прилагателното име като определение винаги се съгласува по род, число и падеж със съществителното, от което зависи. Това се отнася и до причастията, местоименията и редните числителни, когато изпълняват ролята на определения. Например: Čorny młyn; Rjana Łužica,  sprawna přećelna…, Serbscy rjekowje и др.

В предикативното словосъчетание сказуемото се съгласува по лице и число, понякога и по род с подлога. Например: Šuler čita. Dźěći spěwaja. Holca je molowała и др.

2.      Свързване чрез управление (rekcija). Управлението е вид синтактично свързване между двете съставки на словосъчетанието, при което зависимата дума приема съответна падежна форма в зависимост от това кой падеж управлява основната дума. Подчинената съставка е обикновено допълнение в косвен падеж. Например: čitać + вин. падеж:  čitam knihu; połny + род. падеж: List je połny překwapjenkow. Примери за предложно и безпредложно управление в горнолужишкия език: lubować domiznu, wěrić přećelej, wzdawać so prawa, hladanje syrotow, zajimować so za přirodu, rozmołwjeć so wo knize, zastupić do towarstwa, bližić so ke kóncej, połny stracha, wěsty dobyća, namołwa wučerja, čłon prodrustwa, předsyda skupiny, wóń nalěća, starosć nana, nadźija staršeju и др.

3.      Свързване чрез прилагане (přisłušnosć). Прилагането е вид синтактично свързване между двете съставки на словосъчетанието, при което зависимата дума се свързва по местоположение и по смисъл с основната, без да зависят от нея по форма и без помощта на служебни думи. Например: běžeć pomałku, dźěłać wonka // nutřka, přichadźeć rano // wječor, lećeć nisko, sedźeć na ławce, dźěłać na polu, wotpočować po wobjedźe, pućować po holi, jězdźić z kolesom, zakćěć nalěto, naprawo stupić и др.

Просто изречение – Jednora sada

Главни части на изречението -

Hłowne sadowe čłony

Главните части на простото изречение в горнолужишкия език са подлогът и сказуемото.

Подлог - Podmjet

            Подлогът е граматически независим  от останалите части на  изречението и отговаря на въпросите štó? što? В горнолужишкия език подлогът е в именителен падеж, напр.: Šuler čita. Dźěćo sej hrajka. Sněh taje. Подлогът се изразява най-често чрез съществително, местоимение, прилагателно, причастие, инфинитив, словосъчетания, неизменяема част на речта, напр.:

1.      Чрез местоимение: Ja to widźał njejsym. Tón (tutón) je prěni. Štó by to dokonjał? Što je so stało? Něchtó je to dyrbjał być. Něštožkuli je so hižo změniło. Nichtó tam był njeje. Wšitcy na was čakaja. Kóždy wě, što ma činić. A nichtó so sněha njeboješe. Štóž chory njeje, njedyrbi stonać. Naši su dobyli.

2.      Чрез субстантивирано прилагателно или причастие: Muscy njejsu lěpši. Chory je so zaso wustrowił. Najstarši słuži we wójsku. Hłupy mudrych přewoła. Bity njebiteho njese.

3.      Чрез инфинитивна форма на глагола: Zabyć by rěkało přeradźić. Zajimać hańba njeje, ale zajimku přez časy chować. Do błóta padnyć najhórše njeje, ale w nim ležo wostać. Mjelčeć je druhdy strašne. Kurić je zakazane. Serbsce spěwać – zakazane. В този случай е възможно от инфинитива да се образува отглаголно съществително, което също може да функционира като подлог: Mjelčenje je druhdy strašne. Zajimanje hańba njeje. Kurjenje je zakazane. Serbske spěwanje je zakazane.

4.      Чрез родителна форма на съществителното в значение на “партитивен родителен”: W nocy je so znowa dešćika našło. W nocy bě znowa sněha napadało. Tam je ludźi! Tam je so (bě so) wćipnych nawaliło.

5.      Чрез родителна форма на съществителното след отрицателна глаголна форма: Žanych łožow tam njebě. Na cyłej łuce stwjelca trawy njeje. Nihdźe tajkich róži njeje! Po škodźe njewosta ani slěda. Nihdźe ani swětleška.

6.      Чрез родителна форма на съществително, управлявана от числително или наречие с количествена семантика: Sydom ratarjow je prodrustwo załožiło. Mnoho ludźi je so na zhromadźiznje wobdźěliło. Wokoło pjeć stow ludźi tam bě. Na sto wozow jědźeše ze sněhom z města won. Na šěsć tysac twarjenjow ležeše w rozpadankach.

Сказуемо – Přisudk

            Сказуемото граматически зависи от подлога и се съгласува с него по род, лице, число. То може да бъде глаголно или именно.

           

Глаголното сказуемо се изразява чрез личните глаголни форми в деятелен или страдателен залог, свързани с подлога, напр.: Słónco praži. Mać je chora. Bratr je wučer. Dźěćo spi. Woda kipi. Trawa wjadnje. Měrko knihu čita. Kombajn žito syče. Pčoły měd noša. Nan drjewo ruba. Сказуемото може да има различни форми на категориите лице, време, наклонение, напр.: Kosak stany a chodźeše po jstwě tam a sem. Měsačk bě mjeztym wyše na njebju postupił. A ja njebych nana ženje zhubił. Młynk wjedźe Krabata do komory pódla młyńcy. Jateho zadajić dokonjeće, ale wo dźěle ničo njerozumiće.

            Във функцията на глаголно сказуемо се използват понякога: 

1.      Междуметие: Hajnik hrabny třělbu a puf do zajaca. Žaba plumps do wody. A nětko hop, bjez wulkeho komdźenja!

2.      Фразеологично съчетание: Kóčka basnički baje. Słónčko boži domčk dźe (= Słónčko so chowa). Hólc kózlika wjaza. Što tak kawki fawcuješ? Mudračk mydło wjeze.

Именното сказуемо се състои от копула (връзка) (която е носител на граматическата информация) и сказуемно определение. Например: Wobraz je rjany. Nan je wučer. Като копула в горнолужишкия език се употребява преди всичко глаголът być, а понякога и глаголът  stać so.

Примери за употреба на копулата być: Nan je wučer. Sym chory. Wokna su wubite. Sym we wšelakich serbskich šulach z wučerjom był.  To je čłowjek z wulkej energiju. Janina je moja. W rjadowni běch najlěpši. Wójna bě błudnosć. Bratr bu njeměrny. Dźěćo bu po času mučne.

Примери за употреба на копулата stać so: L. 1950 sta so Kurt Krjeńc z předsydu Domowiny. Njezbožo sta so w pjećich rano. Tutón zmylk so njedyrbjał stać.

Като сказуемно определение в горнолужишкия език се употребяват съществителни имена, прилагателни, редни числителни или местоимения-прилагателни, наречия, синтактични конструкции с относителното местоимение kaž. Примери за сказуемно определение:

1.             Съществително в ролята на сказуемно определение. Съществителното може да бъде в именителен, творителен или в родителен падеж:

-          В именителен падеж; копула може да бъде  глаголът być (в някои случаи и глаголът stać so) : To je meja. Wón njebě Romjan, wón bě Kartagočan. To je naše powołanje. Ja sym Holan. Wšitcy třo su byli Rusojo. Mjenki běchu jara słódna pječeń. Tole je Połčnica. Bu to pomjatny wopyt. Nó, to běše smjeće a žortowanje.  

-          В творителен падеж; копула може да бъде както глаголът  być, така и глаголът stać so. Разликата между творителната и именителната форма е, че именителната представя постоянно качество и признак на субекта, докато творителната форма сигнализира за временен, непостоянен,  актуален в даден отрязък от време признак; обикновено когато се говори за професия, занимание,  интереси, освен това творителната конструкция има по-книжен характер. Например: Jan Panach je wučer (това е неговата постоянна професия). Sym we wšelakich serbskich šulach z wučerjom był (работил съм в известен период от време и като учител, но това не ми е постоянното занимание). Budyšin je kulturne srjedźišćo (постоянен признак). Po lěće 1945 sta so Łužica z wažnym hospodarskim centrumom (актуален за дадения период признак). Tam z knjezom sym, hdźež skalina do wyšinow so pozběha. Zahe je z wudowu była. Njeje tež to z hrěchom. Kiž nad swojim ludom z knjezom budźe.

-          Именното сказуемо може да бъде и в родителен падеж, като по този начин се изразява някакво качество на субекта: Smy wšitcy dobreje mysle. Susod je samsneho měnjenja. Wón bě małeje a šěrokeje postawy.

2.             Прилагателно в ролята на сказуемно определение. Прилагателното е винаги в именителен падеж. Възможно е да бъде степенувано. Например: Knjez wučer tola njeje pólski? Tam steja kisty, su tež połne knihow. Dom bě jara rumny a derje wuhotowany. Moji šulerjo su wobdarjeniši. Ty sy tola wjetši! Pódlanska stwa bě wo wjele mjeńša. Chěžki su stare a niske. Tajke zadźerženje je njemóžne. Wona stepa je wulka, šěroka a swobodna, w spočatku lěta lubozna a zelena. Като сказуемно определение могат да функционират и адективирани причастия, напр.: Tutón podawk bě za mnje rozsudźacy. Tajke dźěło je za njeho ponižace. Bratr je w poslednim času tajki myslacy. Wěc je wotbyta. Chlěb je nakraty. Žito je posyčene. Pomazka je namazana.

3.             Числително в ролята на сказуемно определение. Например: Smój dwaj (dwě). Woni su třo. Wone su tři. Smy pjećo, dźesaćo, třiceći (smy pjeć, dźesać, třiceći). Je nas pjeć, dźesać, třiceći. Woni su sto, dwě sćě. Je jich sto, dwě sćě. Smy wjele, mnoho. Je nas wjele, mnoho. Конструкциите с родителен падеж след числителните са характерни за книжовния език. В разговорния вариант на горнолужишкия език именните форми след числителните са в именителен падеж.

4.             Местоимение в ролята на сказуемно определение. Например: Wona je moja. To je naš. Pjenjezy su wšě. Chlěb je wšón.

5.             Наречие в ролята на сказуемно определение. Например: Dźěćo je změrom (je lóze). Starši su spokojom.

6.             Синтактична конструкция с относителното местоимение kaž в ролята на сказуемно определение. Например: Wona je kaž šeršeń. Naš Jank je kaž wjewjerčka.

7.             Инфинитив на пълнозначния глагол в ролята на именно сказуемо. Например: Zwuk jeho hłosa bě lědma słyšeć. Samo ćmowe rynki wokoło njewuspaneju wočow běchu derje spóznać. Mać je mi wšudźom znać. Z Čornoboha je zdaloka hola widźeć. Ale te stare mólby su chětro wobškodźene, a njeje na nich wjele spóznać. Da bě to wěsće čuć. Spokojnosć a wjesołosć stej z njeje słyšeć.

Съставна част както на глаголното, така и на именното сказуемо, могат да бъдат т. нар. фазови глаголи, а също така и модални глаголи. Вторият елемент на такова съставно сказуемо е инфинитив, напр.:

Powjaz dyrbi sylny być. Wobličo zdaše so być z muku zapróšene. Rańša rozmołwa zdaše so być skónčena. Wěcka poča dźiwna być.

Съгласуване на сказуемото с подлога. Сказуемото е граматически зависимо от подлога и се съгласува с него по лице, число и род, напр.: Ja čitam. Ty čitaš. Wón čita. My spěwamy. Wy spěwaće. Woni spěwaja. Mužej dźěłataj. Žonje // dźěći wotpočujetej. Mužojo su přišli. Žony // dźěći su přišłe. Nan a mać staj doma. Wój staj njeplechaj. Ja sym chory był. Wona je strowa była. My smy sprócni. Mužej staj młodaj. Žonje stej rjanej. Holca je pilna. Wona je naša. Dźěći su prěnje. Mužej // wołaj so bližitaj. Žonje // dźěsći spěwatej.

Що се отнася до съгласуването по род, в съвременния горнолужишки език е на път да изчезне разликата между мъжколичните форми на –li и немъжколичните форми –łe, като все по-засилено се налага обща форма на –li. В двойствено число и за трите рода се налага също така една обща форма на –oj, напр.: Mužej staj přišłoj. Žonje // dźěsći stej přišłoj.

Второстепенни части на изречението –

Pódlanske (wotwisne) sadowe čłony

            Освен подлог и сказуемо в изречението има и други части, които носят общото название второстепенни. Те отговарят на различни въпроси и в зависимост от функцията си в изречението се делят на три групи: допълнения, определения и обстоятелствени пояснения.

Допълнение – Předmjet

            Допълнението е второстепенна част на изречението, която означава предмет, пряко или косвено засегнат от глаголното действие. Чрез допълнението се изразява обектното отношение. Падежът на допълнението в горнолужишкия език зависи от управляващата дума.

Ако допълнението е във винителен падеж без предлог, то се нарича пряко. Обикновено прякото допълнение се управлява от преходни глаголи. Всички други допълнения се наричат косвени. Те могат да бъдат в различни падежи – със и без предлог. Всички падежи, с изключение на именителния, се наричат косвени. Допълнението може да се отнася към глагол (като най-често пояснява сказуемото в изречението), по-рядко към съществително, прилагателно или наречие. Примери за допълнение в горнолужишкия език: jěsć pomazku, radźić přećelej, rozmołwjeć so wo knize, přichileny być namjetej, přimnyć so za hłowu, wzdać so prawa, spomnić na domiznu, swěrny być swojemu přeswědčenju и др. За допълнението се пита с косвените падежни форми на въпросителните местоимения štó, što, напр.: Šuler čita knihu. (Što šuler čita?)- Mać pisa synej list. (Komu pisa mać list?) – Syn je na nana podobny. (Na koho je syn podobny?)

           

Прякото допълнение се изразява чрез:

1.      Безпредложен винителен падеж след преходни глаголи: To mějachu zaso wulke zbožo. Kniha wukonja sylny wliw na čłowjeka. Wupłaćichu jemu pjenjezy. Wječorne słónčko pozłoćuje tu płódnu lětnju krajinu. Haj, a wězo – ruka ruku myje, to so wě, zo dyrbja swójbni potom tež wulkoburej na robotu chodźić, wósty kałać a rěpu přećahować a kopać a len plěć a běrny zběrać.

2.      Родителен за количество: Ja ći bajow nabaju. Dźowka, lubowana krasna dźowka, daj mi so swojej wody napić! Tola počachmy zaso nadźije dobywać. Namakać w lěsnej samotnosći měra a pokoja. A tam dóstach k wobjedu jabłukow tak čerwjenych. Wona je znowa nabyła wjesołosće a smjeća. Njemóžach so dosrěbać teje słódkeje wónje a naposkać toho cunjeho zwonjenja wot horjeka. Spušćiš-li sywa, nimaš mlěwa. Hribow nazběrać. Kofeja so napić. Najěsć so tykanca. Drjewa narubać. Wina naleć. Njemóc so dosłuchać rjanych spěwow. Njemóc so dohladać rjanosćow.

3.      Родителен при отрицание: Nazhonjenja njeměć. Njewědźeć sej rady. Njeprajić ani słowa. Njewidźeć žaneje přičiny. Wjesne dźěći njeznajachu před wjace hač połsta lětami wužitnišeje zabawy abo zaběry w swobodnym času a na njedźelach. Woni njemějachu tehdy hišće sami swojeje rjaneje cyrkwje. Ja nihdy njejsym hrózbnišeho wohladał. Do kóždeho domu směmy přińć, tola ćicheho městačka nihdźe njenadeńdźemy. Su wobmasali prózdne kłosy a njejsu w nich namakali ani jeničkeho zornjatka. Na carja bě pisał, ale wot njeho žanoho wotmołwjenja njedósta. Samo najstarši ludźo tak miłeje zymy njepomnjachu. В разговорния горнолужишкия език след отрицателните форми на глаголите се използва винителен падеж, напр.: drjewo narubać, hriby nazběrać, wino naleć, sej radu njewědźeć и др. Изключение прави родителната форма на прякото допълнение в някои устойчиви словосъчетания, напр.: Pjenjez abo chlěba njeměć и др. Използването на родителен падеж след глаголи за отрицание се смята за проява на пуризъм и е белег на книжовния  език.

Непрякото допълнение се изразява чрез предложни и безпредложни падежни конструкции. При безпредложните конструкции непрякото допълнение може да бъде в:

1. Родителен падеж (след глаголи): Dźeržeć // přimnyć so mojeje ruki. Dótknyć so prašenja. Stareho žonišća so samo čert boji. Wzdać so prawa. Hańbować so tajkeho postupowanja. Zdalować so stareho přećela. Wjeselu so žiwjenja.
2. Дателен падеж (след глаголи): žadosćam polěkować, spodobać // lubić so někomu, słužić někomu, přidružić // přizamknyć so někomu // něčemu, přihłosować někajkemu namjetej, wuběhnyć smjerći, wěrić přećelej, dźakować so staršimaj, wuwinyć so strachej, smjeć so někomu, dźiwać so něčemu, hrozyć někomu, zadźěwać postupej, rěkać někomu Jan.
3. Дателен падеж след някои прилагателни: podobny być někomu, přistupny być argumentam, dźakowny być někomu, swěrny być někomu, posłušny być někomu.
4. Дателен за притежание: Hólc stupi kóčce na wopuš = Hólc stupi na kóčcynu wopuš. Paduch pokradny jemu koleso = Paduch pokradny jeho koleso.  Mi staj nan a mać zemrěłoj = Mój nan a moja mać staj zemrěłoj.
5.  Дателен падеж за субект: Jemu so hižo lěpje dźe = Wón so hižo lěpje čuje. Pod tutej třěchu so nam cyle derje bydli = Pod tutej třěchu my cyle derje bydlimy. Chudemu je přeco zyma = Chudy přeco zymu mrěje.
6. Етичен, емоционален дателен падеж: Ty sy mi rjany přećel! Dele so ja ći njesydnu, tele trawy mało mam. To je ći tola tež krasnje, sedźeć na wjeršku štoma a zhladować do krajiny.
7. Дателен при второ допълнение. Първото допълнение е пряко допълнение. Например: Skotej picu dawać. Přinjesć nanej wobjed. Knihu přećelej wěnować. Powědać někomu někajku podawiznu. Zhromadźenym přestawku namjetować. Napisać staršimaj list. Pomoc někomu poskićić.

При предложните конструкции непрякото допълнение може да бъде в:

1. Родителен падеж: wěrić do přichoda, zalubować so do něčeho // někoho, wohladać so do někoho, dać so do dźěła, formować so do klasy, rozeznawać so wot někoho // něčeho, wotsalić so wot skupiny, distancować so wot wopačneho měnjenja, wuswobodźić so wot ćežow, wotwobroćić so wot přećela, wot lěkarja přińć, wot dźěła mučny być и др.
2. Дателен падеж: přiznać so k winje, wuznać so k pokrokej, přisłušeć ke kolektiwej, k susodej hić, k ranju bu ćicho и др.
3. Винителен падеж: zabyć na nadawki, dopomnić so na rjane dny, nastajić so na puć, přihotować so na pruwowanje, zepěrać so na kij, powołać so na zakoń, na ławku so sydnyć, na ranje wusnyć, wo přiwzaće prosyć, starać so wo polěpšenje, wojować wo prawdu, wo blido dyrić, wo hodźinu pozdźišo přińć, za ruku přimnyć, za powjaz so dźeržeć, za kerk so schować, za lěto so wróćić и др.
4. Творителен падеж: Mjez přećelemi bě rozkora nastała. Kumwałd leži mjez Čornobohom a Běłobohom. Knježić nad poddanami, disponować nad rozsudom, dobyć nad njepřećelom, bojeć so před njewjedrom, strachować so před wójnu, ćěkać před njepřećelom, chować so před zamołwitosću, před durjemi stać, před chěžu čakać, dojednać so z někim, wadźić so z někim, zetkać so z někim, rozestajeć so z někim, spřećelić so z někim, hordźić so z něčim, hrać ze žiwjenjom, měć z hromadami, mjerwić so z ludźimi, zarosć z trawu и др.
5. Местен падеж: Nětko so mi po nich styska. Hakle dźensa zhonichmy wo poskićenej pomocy. Napisaj jemu wo spjelnjenym nadawku и др.

Допълнението в горнолужишкия език може да бъде изразено също така и чрез инфинитив, напр.: Zakazachu jemu zastupić. Dźěći lubuja pućować. Bratr připraji přińć. Cuzy njezwěri sej zastupić. Po wobjedźe pomhachmy doma sobu wurjedźić, sykanje narězać a rěpu runksować. Sy snadź sebi wuzwoliła hrać? Lěkar přikaza choremu ležeć. Radźu ći so přewoblec. Dowolich jemu wotpočnyć и др.

Определение – Přimjet

Определението в горнолужишкия език е второстепенна част на изречението, която обозначава признак на предмет или лице. Определенията могат да бъдат съгласувани и несъгласувани.

Съгласуваните определения се изразяват с прилагателни, причастия, числителни и местоимения: sylny muž, sylneho muža, sylni mužojo, sylnych mužow, mój, twój, swój, tón, tutón, tajki, čeji, někotry, kóždy, wony, rjana wjes, strowy rozum, naša domizna, swoje dožiwjenje, jeje (jejny) bratr, Wěrikec Hanka, Poslednja hodźina biła staremu porjadej je…Tajka mała kuntworinka. Wjele rjanych serbskich wsow a wjeskow tula so po płódnej runinje narańšeho Budyskeho kraja. Stary znaty ze šulskich lět ke mni na nóc přińdźe и др.

Характерно за тези определения е, че се съгласуват  по род, число и падеж с думата, която определят.

Несъгласуваните определения се изразяват със: съществителни в родителен падеж без предлог, съществителни в косвени падежи с предлози, притежателни местоимения в трето лице, наречия, инфинитив, съчетания от прилагателни, местоимения и числителни със съществителни.

 Примери за несъгласувани определения: namjet dobreho přećela, dom wjesneho wučerja, roman Kurta Krjeńca, wobrazy Měrćina Nowaka, basnje Jakuba Barta-Ćišinskeho, muž kruteje postawy,  čłowjek kruteho charaktera, žónska ćicheho a pěkneho wašnja, muž pak hinašeho roda, kački złotych křidłow, doł smjerće, rjek dźěła, hwězda bratrowstwa, zynk slěborneho róžka, chorhoj měra, znamjo noweho časa, wuraz hordosće, twar přećelstwa, wjeršk hory, kónc puća, spočatk zhromadźizny, zdónk štoma, dno rěki, pokruta chlěba, šalka kofeja, skibka tykanca, škleńca piwa, měch muki, kilo butry, šćebot hus, schadźenje słónca, ćěmnosć nocy, knjejstwo luda, wustup młodźiny, přijězd ćaha, žadosć wutroby, žedźba za domiznu, přednošk wo literaturje, dopomnjenka na wopyt, dodawk k nadawkej, puć domoj, město wječor, pućik mjez polemi, jězba po lěsu, hołb na třěše, ryba we wodźe, čłowjek w přirodźe, čłowjek z rozumom, měch za žito, radosć dźěłać, swjaty nahon pomhać, wola žiwy być, móžnosć kupić, potrjeba wujasnić, žadosć spěwać, zajim so zeznać, kmanosć rěčeć и др.

Обстоятелствено пояснение – Adwerbialne wobstejenje

            Обстоятелственото пояснение е второстепенна част на изречението, която пояснява по какъв начин, при какви обстоятелства (място, време, причина, цел и др.) се върши дадено действие, съществува някакво състояние или качество. То определя най-често глагол и рядко прилагателно, наречие, числително или местоимение. Изразява се чрез наречие, местоименно наречие, съществително в косвен падеж със или без предлог и инфинитив. Например: Dźěći rjenje spěwaja. Cyły dźeń so dešćuje. Jan je přeco mój přećel był. Wonka je chětro zyma. To je jara škoda. Šat je poměrnje dołhi. To je jara rjana wěc. Wona je swój nadawk poměrnje derje spjelniła. Nastawk je so cyle derje poradźił. Bratr wróći so jara chory domoj. Mać stupi cyle rozhorjena do jstwy. Още примери за обстоятелствени пояснения в горнолужишкия език: rano stawać, pomałku běžeć, ćicho powědać, wysoko skočić, derje wuknyć, změrom spać, wótře wołać, šěroko rozpřestrěć, wjesele zaskakować, přikładnje dźěłać, dwuhłósnje spěwać, přińć do wječora, wotjěć, po wobjedźe, na stólc so sydnyć, z ćahom jěć, z radosću skutkować, wječor spać, hody wobradźeć, swjatki pućować, sobotu wotjěć, tydźenja sym tam był, ducy ze šule, stańši z łoža и др.

По значение обстоятелственото  пояснение в горнолужишкия език  може да бъде:

1.      Обстоятелствено пояснение за място. Откриваме го с помощта на въпросите hdźe?, dokal?,  (z)wotkel? // (z)wotkal? // wot hdźe?, hač do hdźe?, přez čo // po kotrym puću? Примери с:

     -въпрос hdźe?:  na zahrodźe, doma, wonka, nutřka, spody, deleka, w          lěsu, při rěce, před chěžu, pod třěchu, na dworje; Nadobo su před woknom ćežke kročele słyšeć. W skale bě nam cyle hinak hač hewak, hinak hač na polu abo w hródźi doma. Chceš da ty w tym hroznym kraju wostać? и др.;

-           въпрос hdźe?, dokal?:  na horu, do hole, naprawo, won, domoj, nutř, dozady, doprědka, pod štom, na bok; Donjesech je do bliskeho łučneho hata. Hdyž hišće do Chrósćic do šule chodźach, dyrbjach druhdy hić k časnikarjej.  И др.;

-           въпрос (z)wotkel? // (z)wotkal? // wot hdźe?: ze šule, wot wonka, zwonka, znutřka, zdaloka, wot blida, zboka; Do wsy hlada z wječorka pozłoćana cyrkwička. И др.;

-           въпрос přez čo // po kotrym puću?: z hunami do dwora přińć; Sotra z durjemi won a nutř funka. Daloko wona ze mnu běžeše, přez wrjosowiny, mochowiny, hajnišća do niskeje młodźiny w hórkatych pěskach; hdyž z woknom won hladaše; po pólnych pućikach, po wsy, po měsće, podłu rěki, po dołhosći, Po schodźe horje pomału dźe. podłu dróhi; Nětko chodźach po měsće a wopytach tu a tam přećela. podłu zadnjeje chěžneje murje. И др.;

-           въпрос hač do hdźe?:  Wón je pěši hač do Drježdźan chodźił.  И др.

2.      Обстоятелствено пояснение за време. Откриваме го с помощта на въпросите hdy?, z kotreho časa? // wot hdy?, do kotreho časa? // do hdy?, kak dołho? Примери с:

-          въпрос hdy?: zahe, pozdźe, bórze, tehdy, nětko, dawno, wčera, dźensa, wječor, rano, popołdnju, jutře, tuchwilu, po swjatoku, sobotu, njedźelu, nazymu, w lěsu, nalěto, jutry, hody, po studiju, před wobjedom, po swačinje; Po słónčku do hribow hić je zapozdźena wěc. Wot Jana hač do Michała. Za dobry tydźeń bě Jurij w Drježdźanach. И др.

-          въпрос z kotreho časa? // wot hdy?: wot wječora, wot wčerawšeho dnja, z tutoho wokomika; wot nalěća sem kóžde ranje. Najskerje budźe wot nazymy tam studować. Přetož budźe wot nazajtra woteběraty měsačk. И др;

-          въпрос do kotreho časa? // do hdy?: do hód, do jutřišeho, do nocy; A zbytki toho hrodźišća su so samo wuchowałe do dźensnišeho dnja. A korčmar přede mnu dele padźe, prajo, zo su tući wšitko sobu wzali, tak zo do  wječora ničo dóstać njemóžemy hač jenož kapku palenca. И  др.;

-          въпрос kak dołho?: dołho, krótko, dźeń a nóc, dźesać dnjow, minutu, hodźinu, wokomik, chwilku, lěto; Budu žarować lětko a dźeń. Pjeć dnjow pospochi paleše so město. Šěsć dnjow čert chory ležeše. Dosaha nam to na cyłe žiwjenje. Požč mi swoje koleso na hodźinu.  И др.;

-          С помощта на родителен, винителен, творителен или местен  падеж се изразява дата или времеви отрязък, напр.: 1. januara, 8. awgusta, 2. decembra, zańdźenu njedźelu, přichodny tydźeń, wob tydźeń, za tydźeń, na nowe lěto w januarje, w nalěću, kónc lěta, srjedź zymy, spočatk měrca; Tydźenja abo zańdźeny tydźeń sym swojeho bratra wopytał. Kiž tam jenož z chwilemi swoje wuchowanje pytaja. Z nalěćom zwjesela so nad zejhrawanjom pyšnych hawronow. Te dźě su přilećałe z połnócnej zymu a zaso so z njej z wětrom změja.  И др.

3. Обстоятелствено пояснение за начин. Откриваме го с помощта на  въпросите:

-          въпрос kak? // na kajke wašnje?: derje, pomałku, wótře, krasnje, ćicho, chwatnje, hórko, měrnje, wjesele, čisto, nisko, šěroko; Ale jim so po zdaću derje dźěše. Woni so někak šibale posměwkuja, tak prawje wotmołwjeć njechadźa. Dom bě jara rumny a derje wuhotowany. Kóždy porik zasakle a njemdrje wojuje wo krute mjezy swojeho hnězdźišća. Chrystla so jemu po wšěm zdaću jara lubješe. Z młodej mocu stupamy do noweho časa. Wołaše z cyłej šiju. Jurij so njemóžeše ze směchom dźeržeć. Z dobrej wolu nikomu klubu nječini. Tak dołho z hłodom tradać my wězo wot njeho nawuknyć njemóžemy. Wodaj mi wšitko z wutrobu. Kedźbujemy tohodla z přećelnym wóčkom na nje. Dom wot domu chodźić. Krok po kroku zniči so, štož so njehodźi do noweho časa. Někotři běchu žónsku drastu woblečeni. hłodu mrěć, z hłodom tradać, z wopjećicu stupać, strowy kaž ryba, hibićiwy kaž wjewjerčka,  dźěłać kaž njemdry и др.;

-          въпрос při kajkich towaršacych wobstejenjach?: Dźěch bjez płašća na hasu. Cuzy přijědźe bjez wupokaza. Chory dźěła pod lěkarskim dohladom. Časnikarjec wuj wobknježeše woboje bjez zmylka.  И др.;

-          въпрос kelko? // kak wjele? // w kajkej mnohosći? // w kajkej měrje? // z kajkej intensitu?: mało, wjele, mnoho, wjace, jara, dosć, trochu, kusk; W lěće wjele na polach dźěłamy. Dom je jara rumny. A muzejownik nam nimale płačo powěda, zo to wšo ničo njeje , zo je měł jara bohatu zběrku wjele rjeńšich, nanajkrasnišich jejkow. Słónco bě hižo jasne dosć. Pódlanska stwa bě wo wjele mjeńša. To waži pjeć puntow. Koštuje to sydom hriwnow. Jědźech dwě sćě kilometrow.  И др.;

-          въпрос z kajkim sćěhom abo wuslědkom?: změnić so k njespóznaću, kamjenje na hromadu kłasć, rozbić na kuski, najěsć so do syteje wole и др.;

-          въпрос dźiwajo na što  //  koho?: Po pochadźe  sym ratar. Po barbje tola njesměmy sudźić. Dźiwajo na nałožowane dźěło je to mało.  И др.;

-          въпрос hač?, hdyžli?: Wona je starša hač (dyžli) bratr. Ty sy młódši hač (dyžli) ja и др.;

-          въпрос z čim?  //  přez čo?  // z pomocu čeho?: z wołojnikom pisać, z kolesom jěć, z lětadłom pućować, z jehłu šić, z pisanskej mašinu pisać, z widličkami jěsć, z mjedom wonjeć, z muki napjec, z kamjenjow natwarić, z drjewa wurězać, z papjery wutřihać и др.

4.      Обстоятелствено пояснение за причина. Откриваме го с помощта на въпросите čehodla?  //  z kajkeje přičiny?: z radosću zaskakować, wić so z bolosćemi; zo tu sedźu idiotskeje přičiny dla и др.;

5.      Обстоятелствено пояснение за цел, посока. Откриваме го с въпросите z kajkim zaměrom?  // čehodla?: do hribow hić, po picu jěć, k strowosći wupić, někomu něšto k woli sčinić, w zajimje dorozumjenja skutkować; Wowka kopaše słanje, chodźeše do hribow, šćipaše holanske jahodki. Lětuše hody so nastajich swoje slubjenje dopjelnić. И др;

6.      Обстоятелствено пояснение за условие и допускане. Откриваме го с въпроса pod kotrym wuměnjenjom?: Při kusku dobreje wole by to wšak hić dyrbjało. Bjez prócy a potu njepřińdźeš k złotu.  И др.

Видове изречения според целта на изказването –

Modalny natwar sady

            Според целта на изказването в горнолужишкия език се  отделят:  съобщителни, въпросителни, подбудителни и възклицателни изречения.

1.      Съобщителни изречения (wobkrućace sady). Това са изречения, с които говорещият информира слушателя  за неизвестни нему факти, събития, явления, мисли и др. Примери: Swjaty dźeń bě cyły kemšacy. Před dworami a statokami běchu wumjećene šćežki a puće. Přiroda so slěka. Nimam chwile – a pismo wam dać njemóžu. Nětko was hišće wočakował njebych. To by zbožo za město, ale tež za mój wobchod woznamjeniło.

2.      Въпросителни изречения (prašace sady). Изречения, с които говорещото лице пита събеседника си за нещо. Основните средства за образуване на въпросителни изречения са интонацията и инверсията. Много често сказуемото стои в началото на изречението. Примери: Sy sej nowy woblek kupił? Pojědźeće lětsa na prózdniny? Sy hižo rozsudźił? Čitaš? Je nan doma? Njejsy hišće pisał? Sće spokojni? Wari mać wobjed? Je bratr na polu? Su šulerjo pilni? Sy ha to wědźał? Sy da tam był? Wo kim ha rěčiš? Chceš-li być moje holičo? Sy-li Boži syn? Přeješ sej kofej z mlokom abo bjez njeho? Je dźensa pjatk abo sobota? Njewidźiće da, zo su to hišće dźěći? и др.

3.      Подбудителни изречения (rozkazowace sady). Изречения, с които говорещото лице подтиква събеседника си към действие или към прекратяване на действие, или иска разрешение за извършване на дадено действие. Чрез тях се  изразява заповед, молба, подкана и др. За повечето подбудителни изречения е характерна употребата на глагол в повелително наклонение или частицата njech и изявителна форма на глагола. Примери: Napisaj staršimaj list! K strowosći! Tuž přewiń so! Praj, Borisławje, zo tu wostanješ! Bjer sebi! Wostań w swojej zahrodźe a  njełaž ke mni přez płót! Sydajće so za blido! Woblěkajće so! Njeběž přez puć! Njełaž na štom! Njewuchilej so tak daloko z wokna! Njechodź dale! Njestup do błóta! Stać! Mjelčeć! Změrom sedźeć! Ow, njech so njebjo nad basnikom smili! Zo by joh tola kokot pokluwał! Zo bychu lózeho knjeza psy a kóčki zjědłe! Hdy nož njeby wójna přišła! и др.

4.      Възклицателни изречения (začućowe sady). Изречения, с които говорещият изразява някаква емоционална реакция (учудване, недоумение, радост, възторг, безпокойство, недоволство и др.). Възклицателните изречения имат и някои специфични формални особености, на първо място сред които стои интонацията. Примери: Wšitcy to wědźa, zo bě to młynk! Ty nam chorosć do wsy nosyš! Hdźe pak to hólčisko zaso tči?! Što pomhaše tu najhorliwša wola, hdyž druha strona ani trochu napřećo njepřińdźe!? Čehodla je jeho do žiwjenja wołała?! Štó so wo njeho staraše?! Nó, derje, ruku na to! Hej, přestańće so skónčnje smjeć! Zo by će sama smjerć zadajiła! Ow, kak je tu rjenje! Kajki to čas! Što je to do čłowjeka! Tajki čertowy njerjad! To bě tola wěc! Tam bě ludźi! To pak so dešćuje! To so lije! To mjerznje! To su ći wěcy! To je mi přećel! Haj, Serbja, tajka rěč je waša! Nalěćo nam přichadźa! Swět budźe rjeńši z kóždym dnjom! Běda mi, běda! Hej, hej, njepowědaj tak wjele!

Словоред – Slowoslěd

            Словоредът в изречението зависи от синтактичната структура на изречението и от съдържащата се в него нова и стара информация. Ще отбележим някои особености.

 Например формата на перфекта и на плусквамперфекта (в повечето случаи) има  установен ред в рамките на изречението. При положителната форма на края на изречението стои ł-вото причастие, а при отрицателната форма на края на изречението (също в повечето случаи) стои формата на спомагателния глагол. Например: Stare město Budyšin su wobydlerjo rjenje z girlandami wupyšili. Nan je sej w měsće nowy woblek kupił.  Něšto tajke hišće widźał njejsym  (но също така е възможно да се каже: Tajke něšto njejsym hišće widźał ).

Dobru chwilu bě hišće jich hołk a dźiwi spěw słyšeć. Pozdźišo móžeš lěpšu płaćiznu dóstać. Marka pomha rano a wječor w hródźi sydom kruwow dejić. Това е т. нар. рамка на изречението – влияние от немския език.

В инфинитивната група инфинитивът  също може да стои на края на изречението, напр.: Přistojne njeje na někoho z wćipnymaj wočomaj hladać. Wón je slubił ke mni přińć. Ja sym šoł trawu syc. Mać dyrbi do města jěć. Възможно е обаче инфинитивът да заеме и друга позиция в изречението, напр.: Jěsć a pić je poł žiwjenja, w heli ležeć cyłe. …tak stupać je trjeba…

            За актуализиране и конкретизиране смисъла на изречението важна роля играят вметнатите думи и изрази, които доуточняват реда на изложението и отношението на говорещия към съобщението. Особена роля в горнолужишкия език играе също така мястото на частиците и клитиките – думите, които нямат собствено ударение. Клитиките в горнолужишкия език се разделят на две групи:

1.      Клитики, които никога нямат собствено ударение: so, sej, će, ći;

2.      Клитики, които понякога могат да имат собствено ударение: mi, mje, jeho, jemu, jej, ji, jimaj, ju, jón, je // jo, naju, waju, nas, was, sym, sy, je, budu, budźeš, běch, bě // běše, bych, by, bychmy и др. Например в изреченията: Jeho hišće widźał njejsym. // Wohladach jeho na dworje. Was znaju hižo dołhi čas. // Znaju was hižo dołhi čas. Budu so wjeselić. // Jan budźe so wjeselić. Mi (nam) so tu spodoba. // Daj mi (nam) pokoj. Mje (nas) su namołwjeli. // Zawołaj mje (nas) sčasom.

Енклитиките so и sej могат да стоят понякога и в началото на изречението. Например: So zaso wróćić? So hotujo na kwas, sej njezabudź móšnje. So wě, zo so nikoho njeboješe. В разговорния горнолужишки език на въпроса Kak so dźe? // Kak so wjedźe? Може да се отговори So kula. // So čini. So šlachći, като възвратните частици са отново в началото на изречението.

Помежду си клитиките се подреждат в следния ред:

1. Формите на глагола być: sym, sy, je, …, běch, bě // běše, …, budu, budźeš, budźe…, bych, by,…;
2. Форми на възвратните местоимения:  so, sej;
3. Форми на личните местоимения: mi, ći, jemu, mje, će, jeho, jej (ji), ju, nam, wam, nas, was и др. В рамките на личните местоимения на първо място са дателните форми, а след това винителните.

Примери:  Zo by so napiła, dokelž je so słónčko na tebje zaswěćiło. A tež tehdy je so wjele wo nim powědało. Wšo chcu rad činić, zo by so ći, mój jandźelko, pola mje spodobało. Tam so ji wjelk na puć lehny. Toho so mi prawje njecha. Tón so mi lubi. A zwotkel da maš běrny, njejsu ći je darili? Ja chcu ći je rjenje wumyć. Ty so mi lubiš. Ja so će prašam. Jan bě so najědł.  To pak je so nam radźiło. Wowka bě sej tola telewizor kupiła. Wona bě so jej tola wuskoržiła. Naše dźěći wšak budu so jim smjeć. Loni da su mi ju hižo předstajili. Předsyda drje chce so wam hišće podźakować. Mać drje nochce  so jemu dale wěnować. Tam pak je nam ju tola kupił.

Сложно изречение – Zestajana sada

            Сложното изречение се състои от две или повече прости изречения, свързани помежду си безсъюзно или по-често чрез съюзи или местоимения (въпросително-относителни или местоимения-наречия). Простите изречения образуват смислово, граматическо и интонационно единство, макар че изразяват отделни мисли. Разликата между простото и сложното изречение има структурен характер: простото изречение има един предикативен център, а сложното два или повече. Ако простите изречения в рамките на сложното са равноправни, между тях съществува така наречената съчинителна връзка. Тогава сложното изречение се нарича сложно съчинено. Ако в сложното изречение може да се посочи главна и подчинена част, то се нарича сложно съставно.          

I.                   Сложно съчинените изречения могат да бъдат:

1.      Сложни съчинени съединителни изречения: (a, a tež, ani, ani-ani и др.) – Sćahnychmy zawěru, a karpy nam do šórcucha pluskotachu. Zyma nas njetrašeše ani horce lěćo. Ani wčera ani dźensa jeho widźał njejsym. Často smy sej jedyn druhemu žiwjenje poćežowali, a ja sym sej swoje starosće tež hišće sobu do šule nosył. И др.

2.      Сложни съчинени разделителни изречения: (abo, pak-pak и др.) – Ja abo ty. Pak porjedźej so, pak swoje brěmješko wjazaj. Pak sedźach,  pak ležach и др. 

3.      Сложни съчинени противопоставителни (съотносителни) изречения: (ale, pak, wšak, drje – ale, tola и др.) – My hólcy žane pjenjezy njemějachmy, ale widźeć to na kóždy pad chcychmy. Wón hladaše hišće na nana, nan pak bě swojej woči zaso wotwobroćił.  И др.

4.      Сложни съчинени пояснителни изречения: (přetož, wšako и др.) – Ja so njedach trašić, wšako wón sobu dźěše и др.

II.                Сложно съставните изречения могат да бъдат:

1.      Сложно съставно с подчинено подложно изречение: Štóž lodej njewěri, tón so njepřepadnje. Štóž pak swoje woči trjebać wě, tón bórze tu a tam, a to nic porědko, jich slědy nadeńdźe. Štóž chory njeje, njedyrbi stonać.

2.      Сложно съставно с подчинено сказуемноопределително изречение: Widźach ju, kak na klawěrje hraje. Wróći so tajki, kajkiž bě wotešoł. Je mi, kaž bych so znowa narodźił и др.

3.      Сложно съставно с подчинено допълнително изречение: Jenož njemóžachu so dojednać, štó měł to činić. Wšitcy slubichu, zo budu nam pomhać. Dyrbimy jara nadrobnje wšo znać, štož je so wokoło brónjernje stało.

4.      Сложно съставно с подчинено обстоятелствено изречение:

4.1.            Сложно съставно изречение с подчинено определително обстоятелствено изречение:  (čejiž, kotryž, kiž, kajkiž, štož, štóž и др.) – Běchmoj sej dóšłoj k ćeće, kotraž bydleše někajke tři kilometry zdalena. Štož nadobo njeńdźe, snadź po něčim póńdźe. Štóž chce woheń měć, so kura bojeć njesmě.  И др.

4.2.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за място: (hdźež, hdźežkuli, zwotkelž и др.) – Pod sněhom, hdźež mócne skaliska brjohaj wobstupuja. Hdźežkuli mějach na polu a na łuce chwile, tam hrajach. Hdźež bě prjedy hrozny, kamjenjojty puć, tam njeje nětko ani błóta ani kamuška. И др.

4.3.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за начин, мярка, степен: (hač, jako, jako by, kaž, kaž by, kelkož, tak zo, čim – ćim и др.) – Sy mje lěpje zrozumił, hač bych ja to hdy zamóhł. Mějach začuće, jako chcył mi něchtó nohu wutorhnyć. W zahrodnistwje bě sej něšto pjenjez zasłužiła, tak zo móžeše ze železnicu dale jěć. Čim dale pak k połdnju přińdźechmy, ćim wjace pokazowaše so hórkow a dólčkow. Čim ćopliša woda je, ćim prjedy skora rozmoka.  И др.

4.4.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за сравнение: (tak, kaž; tak, jako) - Činimy to tak, kaž sej to přejeće. Nó haj, hdyž je to tak zlě, kaž prajiće, póńdźemy dale. Kaž boran stadło nawjeduje, tak wowcy jeho sćěhuja. Kaž kupuju, tak předawam. Kaž płuh kliniš, tak wora. Kaž sy jednał, maš so dźeržeć. Dźensa dźěłaja wšitcy tak, kaž su to prjedy jenož někotři činili. И др.

4.5.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за време: (jako, dołhož, doniž, hač, lědma zo, prjedy hač, tak dołho kaž, tak ruče hač / kaž, tak dołho hač, hdyž(kuli) и др.) – Lědma zo běchmy so trochu zhrabali, započa so nowa wójna. Dołho bě chabłał, prjedy hač bě wobalku roztorhnył. Hdyž wulki kuzłar so znošowaše nad Łužicu, njechaše swojimaj wočomaj wěrić a sej jej naležnje wótrě, tak jara bě so tam deleka wšo spřeměniło. Cyłu chwilu to jara derje dźěše, doniž woni sobotu klamarjej njeskoržachu, zo pjenjezy nimaja. И др.

4.6.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за причина: (dokelž, zo, hdyž tola и др.) – Stara mać płakaše z radosće, zo bě so jeje syn zaso strowy z wójny wróćił. To kóždy widźi, hdyž je tola na ćeńkej drasće přišite. Ludźo dźě praja, zo sym Němc, dokelž na němske bože słužby chodźu. Dźěch spać, dokelž běch mučny. И др.

4.7.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за условие, допускане, предположение: (jeli, jelizo, -li, hdy by, jeno zo и др.) – Jelizo šćěpjo doseli, njesypaj horšće. Chceš-li znjemdrjenych widźeć, rěč do wočow wěrnosć. Rady by so chodźiło na wulku šulu, jeno zo njeby to mjerzace wuknjenje było. Tež mać by so wjeseliła, hdy by mje tak blisko měła. Byrnjež mi direktny ćah do Wiena twochnył, móžu tam hišće za hodźinu jěć, wězo přez Brno a Břeclav. Je-li nadźija, da je tež wupuć. Jeli změju chwile, će wopytam.  И др.

4.8.            Сложно съставно изречение с подчинено обстоятелствено изречение за цел: (zo by и др). – Holca trochu do kroka přida, zo byštej z druhimi na horu dóšłoj. Mišter z dołhimi klěšćemi črjósło do wohnja tykaše, zo by jo wótřił, a při tym z měchawu do žehliwa duješe. Kupich synej knihu, zo by z njeje wuknył.  И др.

В горнолужишкия език се срещат и много по-сложни варианти на изречения: в тях има и съчинителни, и подчинителни връзки. От смесването на сложни съчинени и сложни съставни изречения се образуват сложни смесени изречения. Например: Nětko tež zhonichmy, zo je Napoleon zbity a zo dyrbimy do Parisa trón noweho krala podpěrać. Po konjach abo sanjach je widźeć, hač je štó znaty abo bliski abo hač je cuzy. Wón zezna cuzbnika, kotryž bě so uniformu slekł a třělbu schował, kotryž wótře rěčeše a bě sylny a kotryž bu jeho nan. W Chrisće je spisaćel  hłownje pokazać chcył, kak je sej wosud z połžidowskej holcu za čas fašizma zahrał, kak je ju nan ze sebičnych přičin zastorčił, kak su prosći serbscy ludźo ju z lubosću hladali. Njewěrju, zo wuhódaš, što sym sej kupił. Požču ći knihu, w kotrejž je wopisane, kak so z komputerom wobchadźa. Chcychmy wědźeć, hdy poćahnu susodźicy, kiž bydla hišće w swojim starym domje, pomału rozpadowacym, do swojeho nowotwara, njedawno poswjećeneho. Chcemy na to skedźbnić, zo njeje hišće wěste, hač zwjedźe so za jězbu, za kotruž su so wšitcy, kiž su přitomni byli, wuprajili, telko pjenjez, kelkož je trjeba, zo by so jězba zapłaćić móhła.

Source: Елена Любенова. Граматика на горнолужишкия език. Пловдив. 2003.